Opis Bloga





Ovaj blog isprva je služio da mogu i ja staviti avatar pokraj svojih komentara na blogove, ali izgleda da ću ipak podijeliti s vama "vječni sjaj ćuknutoga uma".
Sva prava su pridržana. Sva odgovornost prebačena je na vas
Za sve eventualne komplikacije i nuspojave,obratite se svome liječniku ili ljekarniku.

toxy2foxy@gmail.com

Fuck you Horatio, imam bolje cvikse



Prosinac 2012 (8)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (8)
Rujan 2012 (10)
Kolovoz 2012 (7)
Srpanj 2012 (12)
Lipanj 2012 (12)
Svibanj 2012 (16)
Travanj 2012 (6)
Ožujak 2012 (5)
Veljača 2012 (2)
Studeni 2011 (7)
Listopad 2011 (12)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (9)
Lipanj 2011 (13)
Svibanj 2011 (10)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (6)

Knjige


Ove su me veselile, zamislile, okupirale, oduševile i nasmijale.



George R.R. Martin - Pjesma Leda i Vatre -


Douglas Adams - Vodič Kroz Galaksiju Za Autostopere


James Clavell - Kralj Štakora


Frank Herbert - Dune


Norman Mailer Krvnikova Pjesma


Leon Uris - Mila 18


Lois McMaster Bujold - Pustolovine Milesa Vorkosigana


J.M. Simmel - Može i Bez Kavijara


Dan Simmons - Hyperion


Guy Gavriel Kay - Lavovi Al Rasana


Isaac Asimov - Fondacija


Stephen King - Rose Madder


David Benioff - Grad Lopova


Terry Pratchett - Svijet Diska


Aldous Huxley - Vrli novi svijet



subota, 25.02.2012.

Stigla sam kasno, stajala na cesti i slučajno tebe ugledala tada

Ostala sam dužna, bar Teobaldi, ako vama budem dosadna, "priču o NLO-u"...
Nije baš da je to neka naročita priča.
Nema ništa od onih američko-uzbudljivih viđenja, gdje ste se vraćali po mračnoj tamnoj cesti pa vas iznenadila lebdeća kugla, koja je mijenjala boje..
Nema niti govora o tome da sam "izgubila vrijeme", iako netko može argumentirati da sam izgubila zdrav razum, što i nije neka rijetkost sad kad su svi malo "makli" nono
I stvarno, najčudnije u toj Priči je to što je, za jedan takav događaj, apsolutno nemagična, nemistična, lišena zaustavljenoga daha ili neobičnih okolnosti.
A zato i pišem ovoliki uvod yes jer za sam događaj su mi dovoljne dvije, tri rečenice.

Dakle... bilo je to davno.. prije najmanje 20 godina.
Još sam bila cura, što je samo po sebi pokazatelj da sam imala zdrav razum.
Nedugo nakon NLO-a sam se udala wink
Uglavnom, kao što rekoh, bijah cura, što će reći da sam izlazila i vanka.
Na večere, u disco, i sva ta mjesta gdje izlaze ženska bića koja nekim čudom ne moraju znati gdje je čija košulja, koliko se minuta kuha jaje, gdje se kvragu na karti nalazi Kolimska dolina ili gdje li je u rečenici subjekt....
Eeeeh da...
Al' opet skrećem s teme...
Kako rekoh bila sam vani, sa svojim tadašnjim momkom, sadašnjim mužem, na večeri u Mlina u Žrnovnici, toga se sjećam jasno jer je pizza s pršutom bila fenomenalna!
Je, znam da sad mislite, a uz pršut se malo i popilo eeeeeee...
Ma nije, ne podnosim alkohol, jako mi loše pada na želudac i ako sam popila pola čaše crnog vina pomješanog sa pola vode, i to sam rekla previše...
Hoću reći, osim što sam bila sita, bila sam bogme i trijezna.
Hm, nešto mi fali u priči, nešto, nešto....
Ah da! Bila je vruća ljetna noć rolleyes
I baš smo bili ostali do kasne ure... uzimajući u obzir kasnu večeru, povratak iz Žrnovnice, kavu u Leonarda i ljetno pipkanje u parkiranom autu wink
Dakle, moj PUO, Poznati Ulijetajući Objekat, parkirao me situ, i "pretraženu" doma.
Kako nam se u tim danima (za razliku od danas) bilo teško "odlijepiti" jedno od drugoga, još smo neko vrijeme sjedili u autu s upaljenim kazetofonom.
Mislim da je Mišo "stajao sam na cesti" ili nešto takvoga, ali se ne sjećam. Uglavnom u 90 od 100 puta, moga si se okladiti da će biti Mišo..jes' vidija što ti je ljubav, ja zadrta rokerica, čak sam i Mišu smatrala romantičnim smijeh
Tako smo se neko vrijeme opraštali, kao da se sutra nećemo vidjeti opet.
Tad nije bilo mobitela i računala, nego si treba reći sve što imaš i premetati u glavi do sutra...
I dobro da ne duljim više, izađem ja napokon iz auta, pogledam u ljetno nebo, negdje u smjeru Kozjaka i :

(Jack Bauer voice)
Following takes place between 2,00 a.m. and 2,03 a.m.

Na ljetnom nebu bez mjesečine, vidljive (zbog svjetlosnog zagađenja) samo najsjajnije zvijezde.
Odjednom jedna, ni po čemu različita od drugih po izgledu, sjaju ili boji, krene naprijed, pa nazad, pa naprijed i još jednom najdulje nazad i jednostavno nestane u daljini.
Sve to pravocrtno, brzo i u cik-cak letu....
Pogledala sam prema autu, ali  već je išlo u rikverc, ja sam bacila još jedan pogled na nebo... Mišin fan je svirnuo, ja sam mahnula i otišla u kuću...

I eto ga... prevrtala sam to u glavi, pokušavala shvatiti što se kreće na taj način, tražila i dan danas tražim postoji li ikakav prirodni fenomen ili letjelica koja se tako kreće...
Pokušavala uvjeriti sebe da nisam vidjela što sam vidjela...ali uvijek se vratim na taj trenutak i ZNAM da sam vidjela.... štogod to bilo... 3 sekunde...


Jel da da nije neka priča?
Zato je nerado pričam.. ali sad sam vam bar manje NLO - Nepoznata Ludasta Blogerica zubo




| komentari (37) | print | # |

<< Arhiva >>


Komentari On/Off

Linkovi


spacetelescope.org
timescapes.org
devianart.com
dnevnik.hr
javno.hr
AJB.net



Svaka od ovih pjesama ima posebno značenje za mene.
One su ja pjevasretancrysmokin